Sokolac, spomenik nulte kategorije i jedan od najljepših spomenika srednjovjekovlja, u povijesnim izvorima se prvi put spominje u 14. stoljeću. Brinje je, na prostoru Like, uz Modruš, bilo najvažnije sjedište knezova Krčkih, u kojem su oni ugostili brojne europske značajne ličnosti poput kralja Žigmunda 1412., danskog kralja Ericha VII 1424. i drugih. Zbog nadolazeće turske opasnosti, Frankopani su u 16. stoljeću ustupili Brinje kralju koji u njega smješta stalnu vojnu posadu. Iako je Brinje nekoliko puta ugrozila turska vojska, ono nikad nije bilo osvojeno.
Stari grad se smjestio na malom uzvišenju u samom središtu Brinja te svojim izdignutim položajem i zanimljivim volumenima dvorske kapele i ulazne kule oduvijek privlači turiste i prolaznike. U doba Frankopana je Sokolac bio iznimno reprezentativno zdanje. U grad se ulazilo kroz kvadratnu, trokatnu kulu. Nasuprot kule, istočnu stranu pravokutnog dvorišta, zatvarao je snažan volumen u Hrvatskoj jedinstvene dvorske dvokatne kapele. Reprezentativna kapela sv. Trojstva prislonjena je s vanjske strane istočnom obrambenom zidu. To je centralna građevina staroga grada s dvjema jednako dugačkim osima. U kapeli središnji prostor zauzima brod, koji je u osnovi osmerokutnik. Na prostor broda se nastavlja svetište kapele sv. Trojstva, a s južne strane broda priključen je veličinom jednak prostor posvećen Gospi od Sedam žalosti. U 17. stoljeću u kapelu se postavljaju novi maniristički oltari u koje su ukomponirani gotički kipovi Madone s djetetom i Piete.
(brinje.hr/Bu)
