INTERVJU TJEDNA Marijan Kustić otvoreno o ulaganjima, razvoju sporta i ostalim aktualnostima

Još dvojica i imat ću ih za malonogometni sastav – mirno i ponosno je ovog četvrtka poručio Marijan Kustić (43), neumorni novi direktor s volonterskom funkcijom u Savezu budući da je stalno zaposlen u Saboru.

Naime, u zagrebačkoj bolnici Sv. Duh rodio se Robert. Treći sin. Prvi je Mario (17), drugi Valentin (12). Zato je ovaj intervju prolongiran s 12 na 14-15 sati, pa na 16 i započeo oko 17 kad se ozareni otac pojavio na 11. katu Hiltona. Naravno da je toga dana najvažnije bilo dežurati uz suprugu Nensi.
– Mali se zove po mojem ocu.

Kustići su iz istoimena sela na Pagu, u sastavu Grada Novalje, Ličko-senjska županija. Dotični Kustić, vječito nasmijan i srdačan, jednostavan i korektan u zavidnoj mjeri tako da odmah plijeni povjerenje, na pregradnom zidu svog decentnog ureda („Tako sam htio, ne marim ni za kakve efekte“) izvjesio je uramljeni dres NK Novalje s brojem 5. Središnji branič dakle, šef obrane.
– U nogometu sam cijeli život. Za Novalju igrao do 2006. Od Županijske smo lige došli do kvalifikacija za Prvu državnu.

U međuvremenu je bio sportski direktor, zatim predsjednik ŽNS-a, član Skupštine HNS-a, akter u nacionalnoj nogometnoj vladi s dionicom dopredsjednika i sada, eto, direktor.
– U Savezu sam četiri godine, u Saboru dvije i pol.

Stigne na sve:
– Sretna je okolnost da su zasjedanja na Markovom trgu od srijede do petka tako da sam za Vukovarsku slobodan ponedjeljkom i utorkom. A i svaki drugi dan ako se dobro organiziraš – nije problem biti u neposrednom điru najmanje 12 sati dnevno.

Pogotovo će zapeti od 15. srpnja do 15. rujna, kad su parlamentarci na odmoru. Savršeno vrijeme za niz obveza, napose finiš gradnje šest prvoligaških igrališta: u Maksimiru, Kranjčevićevoj, Puli, Zaprešiću, Koprivnici i Vinkovcima.

Osijek u modernom kampu Pampas planira i stadion poradi čega ćemo teren riješiti naknadno, Rijeka ima Rujevicu, a Hajduk se nije javio – zapravo je zahvalio – stoga strojevi neće u Poljud.

Strojevi specijaliziranih talijanskih tvrtki Italgreen i Rappo ili njihovih ovdašnjih kooperanata. Cilj su tepisi (zimi grijani) od prirodne i umjetne trave, hibridni, idealni.
– Nije dvojbeno da je posrijedi najveći HNS-ov projekt dosad, koštat će 33 milijuna kuna. U svako igralište investiramo 3,7-3,8 milijuna, ostalo je na gradovima koji su pretežiti vlasnici, na lokalnoj zajednici. Ugovori su potpisani i nema razloga da „prva lopata“ ne starta prvi dan po svršetku prvenstva.

Zna se i da će HNS snositi trošak održavanja u premijernoj sezoni korištenja.
– Dakako da je zahvat bio nužan. Bojim se da smo u infrastrukturnoj domeni na začelju među državama nastalim raspadom prethodne…

Drago mu je što se lani osjetno pomoglo Varaždincima, domaćinima finala Hrvatskoga kupa Rijeka – Dinamo, analogno se upravo čini Vinkovčanima:
– Nema spora ni zbora da će 23. svibnja Dinamo i Hajduk igrati u sjajnom ambijentu i isto takvoj atmosferi. Dotjeruje se teren, obnavljaju sjedalice na tribinama, sređuju svlačionice.

Kakva je situacija s Nacionalnim stadionom?
– Optimistična. Podrazumijeva se da on ne može biti jedino obveza/interes Saveza. Nego i odnosnoga grada, svakako i države.

Vrlo je zainteresirana Velika Gorica?
– Ona i Zagreb. S čijim smo se gradonačelnikom nedavno sastali dvaput. Nudi zanimljiv objekt na Kajzerici, najsuvremeniju arenu kapaciteta 35.000.

Rokovi?
– Vjerujem da se sve može završiti za dvije godine. Najkasnije tri. Važna je volja.

I premijerova, kako reagira Andrej Plenković?
– Činjenica je da voli sport. Košarku, koju je igrao, neupitno i nogomet.

Marijan Kustić, HDZ-ov član i zastupnik, mjerodavan je svjedok.
– Tvrdim da je ZA. Pod uvjetom da je sve čisto, bez afera, bez repova. Pošteno i transparentno. Pouzdano znam da se politika ne miješa, ali nas podržava.

Za sebe veli da je županijskim savezom ravnao dok se nije bavio politikom, da se danas zalaže za što kvalitetniji Zakon o sportu, za bolje uvjete, za globalni pomak.
– Natjecanje? Svakog vikenda odigra se 3.000 utakmica. Prema tome, pogon je golem, 50 posto otpada na taj segment. Zadovoljni smo HT Prvom ligom desetorice koja stalno raste u vrijednosnom smislu. Druga se širi s 12 na 16. Tri skupine Treće imaju po 16 klubova, ali ako je 10 sudionika Zapada za to da ih nastupa 18, u redu, ispune li se svi kriteriji licenciranja.

Nije li Hajdukov permanentni otpor svojevrsni trn u oku?
– Odavno sam naglasio da sam, apsolutno, za otvoreni razgovor. Te da Split i Dalmacija apsolutno zaslužuju A-reprezentaciju.

Ipak ne ide…?
– Mi smo potpuno otvoreni, spremni na svaku vrstu suradnje.

Doima se da druga strana postavlja uvjete, čak ultimatume, nesklona kompromisu?
– Kako do kompromisa, do usuglašavanja, ako ne komuniciramo? Zbog toga je pod br. 1 naći se, sjesti za isti stol, razgovarati o svemu. Bez fige u džepu. Ponavljam, HNS je za iskrenu, totalnu suradnju; kako ne bismo bili, kad je HNK Hajduk prominentni dio nogometne obitelji.

Glede razvoja poanta je na školama, selektivnim programima i brojnim državnim postavama:
– Opsežan posao. Ne manjka ni talenata ni samoprijegora, zajednički širimo materijalnu platformu. Nema zapreka značajnim poboljšanjima.

Inače, ovaj tjedan valjda smo napokon shvatili da hrvatski suci nisu najgori na kugli zemaljskoj…?
– To sigurno. Dapače. Prošle godine liga je bila super napeta i doista regularna, lišena ozbiljnijih sudačkih previda, ova protječe u sličnim relacijama, veseli što svatko može pobijediti svakoga. Kad vidimo kakvo je suđenje bilo u obje uzvratne utakmice polufinala Lige prvaka, s hrpom neshvatljivih propusta odlučujućih za nečije avanziranje odnosno eliminiranje, moramo priznati da se kod nas osjetno popravlja, da su pogreške svedene na minimum. Očita je silna briga i edukacija, trud također.

Marijan dodaje:
– Nije tako tek u tom aspektu, ohrabruju različiti pomaci na svim kolosijecima. Drago mi je kad navrate bivši Vatreni, Darijo Srna, Ognjen Vukojević i brojni drugi, kad upućeni i neupućeni čestitaju, kad gledatelji-navijači konstatiraju da se stvarno radi i vide učinci toga rada. Poglavito unatrag 10-15-20 mjeseci. Percepcija se mijenja.

Direktorova suradnja s predsjednikom?
– Odlična. S Davorom Šukerom čujem se svaki dan. Informiram ga o svemu, on uzvraća „Samo nastavi, imaš odriješene ruke“. Ukoliko je tema kompleksnija, upriličimo sjednicu. Smiješne su primjedbe kako „Davora nema“. Da, i? Nije on operativac, njegova zadaća ne svodi se na obilazak gradova i sela, za to postoje druge osobe i službe. Premda obilazi i predsjednik, gdje li sve nije bio.

Kustić u nastavku:
– Šuker ambasadorski otvara sva vrata, svijetom komotno može putovati bez putovnice koliko je poznat i priznat, svuda ga uvažavaju i obožavaju, često mu se i klanjaju. To je naš kapital. Osvjedočili smo se kako je bilo u Americi na susretima s Peruom i Meksikom, lako je predvidjeti kako će biti s Brazilom u Engleskoj. Isključivo ogromna korist, uigravanje, promocija, zarada. Učvršćivanje pozicija.

Što donosi aktualno povezivanje s Kinezima?
– A što ne. Doputovala su osmorica lidera, taj su skup inicirali, štoviše – na njemu inzistirali. Intrigiraju ih naši mlađi uzrasti, spremni su angažirati stručnjake, investirati u ligu, ulagati u infrastrukturu. Uskoro ćemo mi do njih, na finalizaciju.

Kustiću je žao što je otišao Herak:
– Evidentno je da Ivan raspolaže drugim ponudama, ne može obaviti sve, ali može birati. To je njegov put.

Dopunjavanje s izvršnim direktorom Vrbanovićem?
– Normalno, primjerno, obavlja svaki svoje.

Rado ističe prožimanje s Miškovićem:
– Naši očevi, Robert i Šime, davno su radili zajedno, istinski su prijatelji. Damir i ja nastavljamo. Ipak smo domaći, s istog otoka. Dragocjeni su funkcionari toga profila, udjela i ugleda, lijepo je što nije usamljen slučaj, što se pojavio i Ivan Meštrović. Neka na njima ne stane.

Za Rijeku i Osijek nema zime, ima za Istru 1961, za Cibaliju?
– Ne razumijem primjedbe i priče da bi Savez morao davati više, praktički spašavati profesionalne klubove, tuđe vlasništvo. Što ne znači da ne pomaže. Zaboravlja se da smo županijskim savezima doznačili od 80 do 200 tisuća kuna, ovisno o potrebama, da im baš dostavljamo razna pomagala za trening, lopte i što sve ne, da smo 2017. bazi proslijedili 12 milijuna kuna, zar je to malo?! To se prešućuje, to se ne želi reći. Ustreba li, sponzoriramo i druge sportove, financijski i materijalno. Ne škrtarimo. Ni o tome se ne govori, ključno je tražiti mane i sve bojati u crno…

Nekoliko je puta podvukao da je Savez servis svojim sastavnicama – regijama, županijama, središtima, klubovima. Da se potvrđuje opravdanost njegova prijedloga o članovima Izvršnog odbora kao predsjednicima komisija jer sve je živnulo, svi se kane istaknuti.
– Idemo u solidnom, pravom smjeru. Najbitnije jest uvijek nesebično raditi i nikad ljudima ne lagati.

Raduje se boravku glavne reprezentacije u Vukovaru i treninzima u Bogdanovcima uoči osječkog testa sa Senegalom 8. lipnja, humanitarnoj akciji namijenjenoj branitelju, priredbi s podjelama nogometnih Oscara najistaknutijim protagonistima. Koje on osobito štuje?
– Luku Modrića, Marija Mandžukića i Domagoja Vidu. Zato što u svakoj prigodi daju maksimum srcem na n-tu potenciju. Ostali ih vjerno slijede. Nadam se da će do SP-a u punom natjecateljskom izdanju biti i Vedran Ćorluka.

Za kraj tema svih ljetošnjih tema: Rusija?
– Vjerujem u ciljani rezultat, a to je prolaz skupine. Logično je da budemo prvi ili drugi u konkurenciji Argentine, Islanda i Nigerije. Imamo vrhunske igrače te sposobnog Zlatka Dalića, izbornika koji će se sve složiti, voditi i – uspjeti.

(HNS/tekst:Branko Stipković)