15 C
Otočac
Petak, 29 ožujka, 2024

KRUMPIR IZ LOVINCA Poduzeće Agrovelebit vraća proizvodnju krumpira u Liku!

Prije točno 30 godina u Lici se proizvodilo čak 60.000 tona krumpira godišnje, a danas je ta brojka svedena na samo 1000 tona. Od te količine, oko 700 tona Ličkog krumpira (ne računajući još 300 tona sjemenskog) proizvodi poduzeće Agrovelebit d.o.o. iz Lovinca podno Velebita, odnosno Svetog Roka.

Ove brojke govore dvije stvari: da je proizvodnja Ličkog krumpira, danas sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, potpuno devastirana u posljednjih nekoliko desetljeća i da je Agrovelebit zamašnjak oporavka ove poljoprivredne grane.

Osnivanje poduzeća inicirala je Općina Lovinac prije pet godina s prvenstvenom namjerom da ishodi zakup velikih površina zapuštenog državnog zemljišta pa ga prepusti investitoru koji bi pokrenuo proizvodnju, a sve kako bi na neki način premostila gubitak zadruge koja je dotad okupljala proizvođače krumpira, ali je završila u stečaju. To se i dogodilo, dokapitalizacijom se broj suvlasnika popeo na njih 14, a uglavnom je riječ o poduzetnicima iz raznih grana gospodarstva koji vuku podrijetlo iz Lovinca. Tako se dogodilo da iseljenici ulažu u svoj rodni kraj kako bi, između ostalog, zaustavili daljnje iseljavanje s tog područja. Poduzećem od osnivanja upravlja Lovinčanin koji je tamo ostao živjeti, Nikola Vidaković, također jedan od suvlasnika.

Mi smo kod osnivanja imali ideju da stavimo u funkciju zapuštenu zemlju te da se na njoj pokrene proizvodnja krumpira, no nismo znali tko će biti investitor i hoće li biti jedan ili više njih. Općina je godinu poslije organizirala investicijski forum kojim je htjela potaknuti poslovne ljude s našeg područja da u svojem kraju pokrenu neke svoje djelatnosti, odnosno da investiraju kapital. Kroz razne prezentacije nekako se spontano došlo na ideju da se stvori jedan zajednički projekt na platformi već oformljenog poduzeća, Agrovelebita, iako tada još nismo dobili zemljište u zakup – kaže direktor Nikola Vidaković.

U toj su godini prošli na natječaju i dobili u zakup državnu zemlju. Ako je nakon rata u funkciji bilo deset posto obradivih površina, procjenjuje direktor Vidaković, onda su oni nakon toga postotak digli na 50. Investitori su tada počeli sa svojim ulaganjima.

– Javilo se nas 11 potencijalnih investitora i krenuli smo s jednakim kapitalima od po 150.000 kuna. Nakon revizije poduzeća to smo realizirali početkom 2015. godine. Tim sredstvima pokrenuli smo malo ozbiljniju proizvodnju, prikupili najosnovniju opremu. Godinu poslije došli smo u priliku kupiti skladište u Gospiću. To smo financirali internim pozajmicama suvlasnika, a dio njih je poslije pretvoren u temeljni kapital koji je u konačnici povećan na 3,750 milijuna kuna. S kreditnim zaduženjima ukupna ulaganja popela su se na oko 6,5 milijuna kuna – rekao je Vidaković.

Nakon toga Općina Lovinac više nema najveći suvlasnički paket.

Investitori su lički iseljenici u Kanadu i Švicarsku te na zagrebačko područje i Dalmaciju. Inače se bave avioindustrijom, građevinom, medicinom i proizvodnjom pića. Ovaj originalni pristup ima više svojih dobrih strana.

– Ti ljudi razumiju biznis, a istodobno ne stvaraju pritisak radi profita jer im nije primaran on, nego razvoj poduzeća. Na odluku da uopće uđu u posao zasigurno su utjecale njihove emocije. Htjeli su nešto vratiti kraju iz kojeg potječu – naglašava Nikola Vidaković.

(Jutarnji list/Mario Pušić/foto:Robert Fajt)

Cijeli članak pročitajte na

https://novac.jutarnji.hr/makro-mikro/agrovelebit-vraca-poljoprivrednu-proizvodnju-u-liku-posebnost-naseg-krumpira-je-okus/8176022/