Danas su članovi udruge Titanik 100 na čelu sa g. Novkovićem, titanikologom i publicistom položili spomen-ploču na grob Nikole Lulića, jednog od trojice Hrvata koji su se spasili na tom brodolomu. Na otkrivanju ploče su obitelj unuk Nikole Lulića Nikola Hećimović, praunuk prof.dr.sc. Hrvoje Hećimović te pra-pra unuka Ana Hećimović Malenica.
Nikola Lulić Draja iz Konjskog brda kraj Perušića jedini je od troje preživjelih putnika iz Hrvatske koji je već bio u Americi. Te 1929 gdoine imao je 29 godina i to mu je bilo treće putovanje “preko bare”. Kao 19-godišnji mladić regrutiran je u austrougarsku vojsku no nakon nekoliko dana uspio je pobjeći navodno zataknuvši pušku u pijesak i ukrasivši je svojom vojničkom kapom. Prvi puta je preplovio Atlantik 1902 godine i tamo se zaposlio kao rudar koji je solidno zarađivao.
Pune se četiri godine nije vraćao kući. Prema jednoj priči, žena Manda ostavila ga je nakon što je dezertirao, prema drugoj je umrla nakon što je rodila kćer Mariju. Nikola je sa drugom ženom Martom osnovao obitelj a onda se opet odlučio na putovanje kako bi obitelji osigurao egzistenciju. Njegove američke priče čuli su mnogi Ličani koji su onda platili Luliću da im bude vođa puta do Amerike.
Zanimljiva je priča kako se Nikola spasio sa Titanika – navodno je s glave skinuo kapu nekom časniku u moru pa su ga ukrcali u čamac misleći da je mornar.
Nakon tragedije na Titaniku putovao je po Americi držeći predavanja o tragediji na Titaniku jer je bio bez novaca i morao je nešto zaraditi. Ljude je ta priča o Titaniku fascinirala, ali Nikola od toga nije puno zaradio jer je menadžer uzeo većinu novca pa se Nikola odlučio vratiti u Hrvatsku. Umro je 1962. godine u 80-toj godini života od posljedica astme. Kako kažu njegovi potpmci, Nikolu je mučila savjest jer je jedini preživio od svih 16 Ličana koji su krenuli na put do Amerike s njim.
( A.P.)
