15 C
Otočac
Petak, 19 travnja, 2024

PISMO ČITATELJA OKO VOJARNE: Nije moguće kad je moguće, nego je moguće kad ja kažem!

Na uredništvo portala zaprimili smo pismo Ivana Bakarića oko otočke vojarne koje prenosimo u cijelosti:

Evo za par dana “slavimo” godišnjicu urušavanja krova sa vojarne na ulicu Ljudevita Gaja. Što je sve moglo izazvati urušavanje bolje da i nepomišljam, samo pukom slučajnošću nisu se desile ljudske žrtve.

No kada se već desilo to što se desilo, a nije moralo da je bilo imalo sluha i razumijevanja za situaciju, poduzele bi se potrebne radnje da se ne dovode u opasnost ljudi koji tom ulicom prometuju. Mještani koji prometuju pokušavali su stupiti u kontakt sa odgovornim ljudima u gradu ali su nailazili samo na nerazumijevanje, vrijeđanje i ponižavanje. Nije im preostalo ništa nego su se samoorganizirali i pročistili prolaz kroz krug vojarne. /prethodno dobivena suglasnost Ministarstva/

U takvim uvjetima na scenu je trebala nastupiti empatija i solidarnost, no ne da je izostala nego su čelnici Grada svim silama željeli zagorčati i onako tešku situaciju. Na scenu stupa Gradonačelnik i zatvara prolaz samo kako je rekao da se “suglasnost dobila bez mog / njegovog / znanja”. Izmišlja neke krađe iako nikada nije rekao što se ukralo i što se tamo ima ukrasti?

Nije bilo dovoljno što je tjerao kapric sa mještanima nego je čak i pokrenuo tužbe protiv “svojih” građana samo zato da se vidi tko je gazda a sve sa ciljem zastrašivanja kako mu se ne bi netko više usudio postavljati pitanja.

Nakon godine dana Gradonačelnik “promptno” reagira i dozvoljava promet kroz krug vojarne kako kaže zbog sigurnosti građana. Pitam se što je bilo sa sigurnošću tih istih građana u protekloj godini ?

Istina i pravda se ne mogu ni silom “zatući” ali evo trebalo je godina dana da istina pobjedi.

Najveći prijatelj istine je vrijeme (na žalost dugo traje), a njezin neprijatelj su predrasude (opet na žalost) što bi trebali imati na umu i političari. Jest da je prošla godina dana ali je dobro da je Gradonačelnik za samu godišnjicu shvatio da je pogriješio – griješiti je ljudski zar ne? Posljedice nisu bitne.

Sada nakon svega kada se prisjetimo svih tih nepotrebnih situacija i ružnih scena moram se zapitati dali je moglo drugačije? Moglo je, to je dokazano ovih dana, a moglo je i prije godinu dana.

Mnogo vike ni za što!” –zaključuje Bakarić.

( A.P.)