Hotelijeri su u ofenzivi na tržištu rada. ‘lovi’ se na mnogo frontova, od sajmova i oglasa do korištenja društvenih mreža.
Iako su se, nakon lanjske panike, turističke kompanije pa i javni sektor za ovu godinu mnogo snažnije mobilizirali da na vrijeme pronađu kadrove, situacija na terenu i dalje je vrlo neizvjesna. Konobari, sobarice, kuhari, recepcioneri, animatori, pomoćni radnici, skupljaju se poput sitniša za kavu, svaki je važan. Radi se na mnogo frontova, od sajmova, oglasa, medijskih kampanja, potraga kroz agencije do korištenja društvenih mreža i ostalih modernih kanala kojima poslodavci nastoje doći do potencijalnih radnika.
Samo hotelima, a ove godine na tržištu ih je pedesetak više nego lani, u 2017. treba najmanje 20 tisuća radnika, najviše sezonaca, ali i stalnih, i ta će se brojka kroz par sljedećih godina udvostručiti ako se ostvare planovi za rast investicija u turizmu. U hrvatskom turizmu naime paralelno se odvijaju dva snažna procesa koji jedan drugom ne pomažu, a to su porast ulaganja u izgradnju hotela i kvalitetu, uz istodoban snažan trend iseljavanja kadra koji se prijašnjih godina angažirao upravo na tim poslovima. Opravdano je zapitati zašto je to došlo kao iznenađenje, s obzirom na to da se znalo da ulazak u EU otvara tržište rada, a snažno se na svim razinama radilo na porastu investicija. Štoviše o tisućama novih radnih mjesta piše se i u turističkoj strategiji do 2020. Hrvatska je unatoč tome zakasnila odgovoriti na pitanje otkud će smoći radnike, kako mobilizirati nezaposlene, obrazovati mlade, poticati ih na nomadski način života na koji nisu navikli.
(P.D./foto:Vox feminae)
