Doček naše hobotnice Pešića bit će utorak na Pavlinskom trgu 04.02.2025 u 18h…Dođite u što većem broju da dočekamo našeg heroja.
Kad počnemo priču o stresu i problemima Ivana Pešića, moramo se vratiti na veljaču 2009. godine, na noć na 7. na 8. veljače. Tad 20-godišnji golman bio je igrač mađarskog Veszprema, velika nada, projekt za budućnost. Bilo je i tad priča o nekim mladenačkim ludostima, u rukometnim krugovima znalo se da Peša voli izaći, zabavljati se, govorilo se i da mu takav način života radi probleme u rukometnom napretku. I te noći je izašao van, u nekakav noćni klub sa suigračima…
Nastavak priče je poznat. Došlo je do frke, nekakvi tipovi koji pripadaju polusvijetu ušli su u sukob s rukometašima, počeli su se potezati i noževi, a epilog svega bila je smrt Rumunja Mariana Cozme, Pešićeva suigrača na kojeg su se napadači posebno namjerili. Teško je ozlijeđen srpski reprezentativac Žarko Šešum, a Pešić je dobio nož u leđa.
– Nastradao sam ni kriv ni dužan, samo sam htio pomoći, kad sam se sagnuo dobio sam nož u leđa. Kad sam saznao da sam ostao bez bubrega prvo sam pomislio na Ivana Klasnića – govorio je nakon operacije Pešić, kojem je život spasio bivši srpski reprezentativac Uroš Vilovski.
– Bila je to večer kao svaka druga, slavili smo rođenje djeteta našeg suigrača. Odjedanput je, kao grom iz vedra neba, izbila tučnjava.
Pešiću je odstranjen mu je bubreg i nakon toga je krenuo dugotrajan oporavak. Nasreću, uspješan, jer Pešić danas brani, živi od rukometa i za rukomet. Iz Veszprema je otišao vrlo brzo nakon nesreće, sljedeće tri godine proveo je u dresu Zagreba.
Rođen je u Rijeci, no njegov grad je Senj, u koji se uvijek rado vraća, kad god ulovi malo vremena, kako bi vidio obitelj, prijatelje, grad koji toliko voli..zato, pripremimo mu doček koji zaslužuje!
(24sata/ID)
