Sinoć je u GPOU Otočac premijerno izvedena predstava „Vaginini monolozi“ američke autorice Eve Ensler koje je nastalo prema dvjestotinjak stvarnih priča žena iz različitih dobnih i socijalnih skupina iz svih krajeva svijeta temeljenih na jednostavnoj ideji- da vagina osim razuma ima i jezik pa može sama pričati o svojoj okolini ili nutrini.
Tim povodom razgovarali smo sa voditeljicom Amaterskog kazališta Arupium, profesoricom hrvatskog jezika i književnosti Snježanom Orešković koja otočkoj publici već cijelo desetljeće uspješno približava uprizorenja kazališnih komada koji se izvode na najpoznatijim svjetskim kazališnim daskama.
Sinoć je održana premijera predstave „Vaginini monolozi“ koja je naišla na izuzetno dobar odaziv publike. Jesu li Vas reakcije iznenadile ?
Davno smo razmišljale o „Vagininim monolozima“ ali niti smo mi bile spremne iznijeti predstavu niti je tada publika bila spremna. Osjećam koliko je publika napredovala, jezgra ljudi koji dolaze na predstave. Krenuli smo prije deset godina sa laganim predstavama, komedijama, a sada je solidan odaziv i na avangardne predstave poput „Ćelave pjevačice“. Trebalo je proći dosta vremena za „Vaginine monologe“, publika je trebala biti spremna i osjetila sam da je sada pravo vrijeme.
Predstava je to o kulturološki i sociološki najpotiskivanijem tabuu – ženskoj vagini; koji cilj ste željeli postići?
Mi smo angažirani teatar, pokušavamo publiku potaknuti da puno više razmišlja a ne da samo pasivno promatra. Ideja je da se publiku isprovocira da razmišlja. Volim promatrati publiku kada izlazi nakon predstave da vidim kada se ljudi smiju, pričaju, dožive svojevrsnu katarzu, a sinoć su bili čak i zbunjeni, zabrinuti, što je i bio cilj. Zadovoljna sam kako je premijera prošla, potaknuli smo publiku na razmišljanje. Sinoć sam imala i malo duži uvod što inače ne volim raditi, ali željela sam publiku pripremiti na to što ih čeka, da razumiju predstavu kao poticaj za razmišljanje, svjesna kompleksnosti teme. Željela sam osvijestiti problematiku, teške su stvari pokušati nekome prepričati na primjer orgazam, takve vrlo intimne stvari, to su priče „da se naježiš“.
Glumice su odlično iznijele predstavu, je li bilo teško pripremiti ih na moćne monologe?
Sa djevojkama ne treba puno raditi, one znaju, razumiju alate glumačkog zanata, i to se vidjelo po reakciji publike. Rekla sam im da publika ne smije osjetiti da im je neugodno dok pričaju o vagini, to su moćni monolozi, potresne priče, naglasila im da o tome govore samosvjesno, suvereno jer ako publika osjeti i mrvicu srama predstava lako može prijeći u karikaturu. Glumice su predstavu odlično odradile.
Već deset godina ste „pogonska snaga“ amaterskog kazališta „Arupium“, glumci i publika Vas cijene; što Vas motivira za nove kazališne projekte?
Ekipa amaterskog kazališta je pozitivna, moćna, oni svi ulažu jako puno odricanja u predstave jer rade bez naknade i oni me tjeraju dalje u nove projekte zbog pozitivnog, zdravog okruženja koje stvaraju. Vodim i uspješnu Dramsku sekciju sa učenicima koja zahtjeva dosta vremena i energije pa se ponekad i umorim ali ti ljudi sa kojima radim u amaterskom kazalištu me svojom pozitivnom, zdravom atmosferom uvijek tjeraju u nove projekte.
Kakvi su planovi kazališta u budućnosti?
Nismo se do sada usuđivali raditi klasične komade ali mislim da su i glumci i publika spremni; možda još uvijek ne Shakespeare ili Moliere već neki malo „laganiji“ klasični tekst.
Kakve kazališne komade osobno preferirate?
Volim ženske autore, lakše iznesem taj senzibilitet žene spisatelja i zato kad biram tekstove često autorice imaju prioritet.
Uskoro se održava i natjecanje amaterskih kazališta?
Da, spremamo se na natjecanje amaterskih kazališta koje će se održati u Gospiću 08. travnja 2017. na kojem ćemo izvesti „Ćelavu pjevačicu“ i na kojem će biti profesionalni kazališni kritičari koji će analizirati sve segmente glume što me veseli jer kao „naturščik“ u režiji volim čuti svaku kritiku.
(V.R.)
