15 C
Otočac
Srijeda, 24 travnja, 2024

Biskup Zdenko Križić predvodio slavlje Velike Gospe u Svetištu na Krasnu

Na samu svetkovinu, u subotu 15. kolovoza, procesija sa svećenicima i kipom Gospe Krasnarske koju su nosile djevojke u narodnim nošnjama, u pratnji zastava braniteljskih postrojbi i župnih obilježja, krenula je iz svetišta do vanjskog oltara za euharistijsko slavlje koje je u 11 sati predvodio  gospićko-senjski biskup Zdenko Križić u zajedništvu s generalnim vikarom Marinkom Miličevićem, kancelarom i tajnikom Mišelom Grgurićem, domaćim župnikom Stjepanom Zeba, njegovim bratom Perom Zeba, dekanom Tomislavom Šporčićem, ekonomom Nikolom Turkaljem, ravnateljem Caritasa Lukom Blaževićem i svećenicima: Richardom Pavlićem, Milom Rajkovićem, Jurom Ladišićem, Anđelkom Kaćunkom, Ivicom Miškulinom, Mariom Vazgečem, Herbertom Berisha, Nikolom Prša, Perom Jurčevićem, Domagojem Tujmerom, Pavlom Mokrim. Ostali svećenici su ispovijedali. Okupilo se više  tisuća hodočasnika. Pjevao je ujedinjeni zbor iz župa biskupije pod vodstvom Ivana Prpića Špike. Svirao je bogoslov Kristijan,  a uključili su se sviranjem na violini Ivana Stanovicki i pjevanjem pripjevnog psalma njezin suprug Aleksej Stanovicki, operni pjevač iz Zagreba  i njihova djeca.

Biskup je u propovijedi istaknuo da ovu svetkovinu Marijina uznesenja na nebo u našem narodu skraćeno nazivamo „Velika Gospa“. Marija je bila velika Božja službenica i suradnica u djelu spasenja, a puninu te veličine doživjela je u svom uznesenju na nebo. U kraljevstvu Božjem čovjek od Boga prima novu i izvanrednu veličinu koju mu zemlja nije mogla dati. Za Mariju u nebu mi kažemo da je okrunjena. Zapravo, to je Božji dar novog života koji joj Bog udjeljuje, kako je to rekao apostol Pavao: ‘Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.’ (1Kor 2,10). To je ta stvarnost koju živi Marija uznesena na nebo. No, taj dar ima i svoju cijenu: cijena mu je vjernost Bogu, ljubav prema Bogu. Znamo svi da nema prave ljubavi bez žrtve. Isus je svoju ljubav pokazao križem. Ni Marija nije imala drukčiji put. Drugog puta ljubavi zapravo i nema. To je Marijin put u njezinom zemaljskom hodu: put ljubavi i služenja, put vjernosti Bogu u svemu što je život pred nju stavljao. To je put koji vodi uznesenju. To nije samo Marijin put nego i put svakog Isusovog učenika, svakoga od nas, ako želimo biti dionici nebeske slave.“

( GSB)