Hladni val s jutarnjom temperaturom zraka od –16,9 °C, zabilježen u ponedjeljak, 12. siječnja 2026. godine u Perušiću, doveo je do smrzavanja kapljične vode i brzog stvaranja ledenih stalagmita u špilji Samograd.
Zašto su se formirali samo stalagmiti, a ne i stalaktiti? Padom temperature zraka na površini ispod 0 °C stvara se velika temperaturna razlika između vanjskog prostora i unutrašnjosti špilje. Hladan, gušći i teži zrak s površine spušta se niz kosi ulaz u špilju, hladeći ulaznu zonu – zrak, stijene i sediment na podu. Ulaskom u špilju taj se zrak, u dodiru s toplijim stijenama, zagrijava te se potom vraća prema ulazu uz strop špilje. Na taj način nastaje snažna vertikalna stratifikacija zraka po temperaturi, pa je čak i u ulaznoj zoni zrak pri stropu znatno topliji od zraka uz tlo. Trenutačno ta razlika iznosi više od 10 °C.
Postavlja se pitanje kako je uopće moguće da se na stropu pojavljuje kapljična voda ako je na površini sve smrznuto i voda ne prodire u špilju. Voda u stijenskoj masi ne smrzava se jer su stijene zimi uvijek toplije od vanjskog zraka. Dodatno, kada topliji, vlagom zasićen špiljski zrak uđe u hladniju ulaznu zonu, dolazi do naglog kondenziranja, što stvara kapljičnu vodu. Kapljice koje zatim padaju u sloj vrlo hladnog zraka pri tlu i dodiruju ohlađene stijene i sediment, brzo se pretvaraju u led.
Prodor hladnog zraka duž ulaznog kanala i u najniži dio špilje snižava temperaturu i koncentraciju CO₂. Stražnji i viši dijelovi špilje također se hlade, ali znatno slabije jer su izvan dosega intenzivne ventilacije, a zagrijavanje iz stijena tamo je učinkovitije. Zbog toga je u cijeloj špilji jasno izražena raslojenost temperature zraka ovisno o visini prolaza i špiljskih dvorana.
Podaci o temperaturi: Neverin.hr, meteorološka postaja Grabovača
Fotografija: Marko Danilović, Pećinski park Grabovača & Cardikarst tim, Hrvatska zaklada za znanost.
(PPG/ID)
