U 13:08 sati zazvonio je telefon u prostorijama DVD Plitvička Jezera. Dojava je bila kratka, ali teška — obitelj s malim djetetom, bebom od svega godinu i pol, ostala je zametena u kombiju duboko u šumi. Hladnoća nije čekala. Vrijeme nije bilo saveznik.
Bez oklijevanja, pokrenuta je akcija. Tri vatrogasca iz JVP Plitvička Jezera i jedan iz DVD-a krenuli su prema nepristupačnom terenu. Pickup vozila mogla su ih dovesti samo dio puta. Dalje su morali sami.
Snijeg je na nekim mjestima bio viši od 80 centimetara. Svaki korak bio je borba. Disanje je postajalo teže, noge su tonule, ali misao na dijete koje čeka pomoć bila je jača od umora. Dva kilometra kroz šumu nisu bila samo udaljenost — bila su ispit izdržljivosti, volje i ljudskosti.
U 14:26 stigli su do vozila.
U tišini zaleđene šume čuo se prvi znak života — slabi dječji plač. Taj zvuk dao je snagu svima. Obitelj je bila iscrpljena, uplašena, ali živa.
U međuvremenu su pristizali i dodatni spasitelji — strojevi Komunalca i traktor mještanina, probijajući put kroz snijeg. Zajedno, rame uz rame, vatrogasci i ljudi iz zajednice učinili su ono što se činilo gotovo nemogućim — izvukli su vozilo i obitelj na sigurno.
Kad su napokon stigli u Korenica, u topli prostor đačkog doma, bilo je 15:30. Vrata su se zatvorila iza njih, a hladnoća je ostala vani.
Unutra — toplina, olakšanje i tišina koju je prekidao samo miran dah djeteta koje je sada bilo na sigurnom.
Tog dana nije spašena samo jedna obitelj. Spašena je nada, zajedništvo i podsjetnik da, čak i u najtežim uvjetima, ljudskost uvijek pronađe put.
(DVD Korenica/ID)
