Arheolozi početak ove priče smještaju u brončano doba, negdje u 700. godinu pr. Kr., a priča nam govori o utvrdi u samom središtu Brinja (Hrvatska). Preko ostataka keramičke kulture i drevnih Ilira život se aktivnije počinje razvijati izgradnjom rimskog castruma uz koji se razvija i oppidium. Postoje dokazi života iz doba hrvatske kneževine i kraljevstva kroz 12. stoljeće. Razvoj brinjske utvrde u 13. stoljeću vodi nas do velikaške obitelji Frankopan i kasnije Bartola VIII., gdje on u jednoj ispravi od 14. ožujka 1343. godine prvi put spominje mjesto Brinje, iako u drugoj ispravi iz 1359. godine potvrđuje postojanje brinjske utvrde 1315. godine. Znamo da već 1383. godine postoje crkva i augustinski samostan. Kroz nekoliko povijesnih izvora saznajemo koliko je Brinje dalo velikih vjernika i hrabrih ratnika. Nikola IV. 1403. godine gradi moćnu utvrdu na temeljima stare a utvrda po legendi dobiva ime 1405. godine prilikom Nikolinih zaruka sa kćerkom ugarskog palatina i hrvatskog bana Nikole II. Gorjanskog, Doroteom. Uz obavijest Serenissimi o svojim zarukama Nikola im šalje na dar i jednog dresiranog sokola što je u ono vrijeme bio vrlo skupocjen poklon. Narodu se to dopalo pa su i samu utvrdu prozvali Sokolac. Uz burnu vladavinu Frankopana dolazimo do turskih osvajanja kada je 1530. godine Brinje razoreno ali utvrda nije osvojena dok već 1536. godine prelazi u trajni sustav krajiških vojnih utvrda. Utvrda je napuštena oko 1840. godine.
Na slici vidimo AI prikaz utvrde Sokolac temeljen na grafici Martina Stiera iz 1658. godine.
(Izvor: vojna i ratna povijest/ID)
