Ruke koje znaju priču. Ruke koje sade, beru, proizvode, stvaraju i čuvaju ono što se u Lici prenosi generacijama. Upravo su ti ljudi danas razlog više da dođemo na Jesen u Lici i svojim dolaskom podržimo ličke OPG-ove, proizvođače hrane, obrtnike i sve one koji žive od vlastitog rada.
Posljednje vrijeme za brojne ličke proizvođače nije jednostavno. Javne rasprave i informacije povezane s opasnim otpadom otvorile su i pitanje kakvu štetu negativna percepcija može nanijeti cijelom kraju, posebno ljudima čiji proizvodi nose ime Like.
A upravo oni ne bi smjeli postati kolateralne žrtve priče za koju osobno nisu odgovorni.
Iza svakog sira, meda, krumpira, rakije, pekmeza, suhomesnatog proizvoda ili rukotvorine stoje ljudi. Obitelji. Godine rada. Rano ustajanje, neizvjesne sezone, ulaganja i borba da se od vlastitih ruku može živjeti u Lici.
Zato je posebno opasno kada se sumnje vezane uz pojedine lokacije ili događaje u javnosti počnu pretvarati u opću etiketu koja se lijepi čitavom području i svim njegovim proizvođačima.
Lički proizvod ne smije automatski postati sinonim za zagađen proizvod.
Ako postoje zdravstveni ili ekološki rizici, institucije ih moraju precizno utvrditi, javno objaviti rezultate ispitivanja i jasno reći što jest, a što nije zahvaćeno. Javnost ima pravo na istinu i sigurnost, ali jednako tako proizvođači imaju pravo da ih se bez dokaza ne stavlja pod zajedničku etiketu.
A oni proizvođači koji smatraju da su zbog netočnih, neprovjerenih ili neodgovorno generaliziranih tvrdnji pretrpjeli konkretnu poslovnu i reputacijsku štetu trebali bi razmotriti zajedničko organiziranje i zatražiti stručni pravni savjet o mogućnostima zaštite svojih prava, uključujući i eventualno zajedničko pokretanje odgovarajućih postupaka ako za to postoje pravne osnove.
Jer nečiji višegodišnji rad, ime OPG-a i egzistencija obitelji nisu sitnica.
Zato ove godine – svi na Jesen u Lici!
Dođimo među ljude koji svojim rukama čuvaju Liku.
Kupimo njihov sir. Probajmo njihov med. Ponesimo kući lički krumpir, domaći proizvod ili rukotvorinu. Razgovarajmo s proizvođačima i pitajmo ih kako rade i od čega žive.
Najbolja podrška nije lajk. Najbolja podrška je doći, upoznati ljude i kupiti proizvod izravno od njih.
Jesen u Lici zato ove godine može biti mnogo više od tradicionalne gospodarske manifestacije. Može biti mjesto na kojem ćemo pokazati da ne pristajemo na to da se zbog sumnji i postupaka pojedinaca unaprijed obilježe stotine ljudi koji s njima nemaju nikakve veze.
Neka institucije utvrde činjenice. Neka odgovorni, ako ih ima, odgovaraju.
Ali nemojmo presuditi ličkom seljaku, OPG-ovcu i malom proizvođaču samo zato što na njegovu proizvodu piše – Lika.
Njihove ruke znaju priču. Priču o radu, zemlji, obitelji i opstanku.
Ove jeseni imamo priliku pokazati da tu priču želimo sačuvati.
Vidimo se na Jeseni u Lici. Dođimo i podržimo ljude koji Liku nisu zagadili – nego su je svojim radom održali živom.
(JUL/ID)
