Marijan Butorac, Gospićanin koji se zadnjih šest godina aktivno bavi trailom te prvi lički skyrunner – trkač u posebno teškoj disciplini planinskog trčanja na lokacijama iznad 2000 metara gdje je minimalni prosječni nagib 6% na ukupnoj udaljenosti a najmanje 5% ima nagib od 30% ili više – glavni je “krivac” zašto je ove godine u Karlobag i Baške Oštarije stigao vrh hrvatske trail i skyrunning scene.

Na Sky Bošt utrku uspio je osim pobjednika Josipa Meštrića dovesti skyrunnere iz četiri države a među njima i Nikolu Špoljara, “kralja” hrvatskog planinskog trčanja i višestrukog hrvatskog reprezentativca, Antu Pešića Goluba, višestrukog reprezentativca i pobjednika Škarpinga te rekordera Mosor Grebeninga, Mateja Ivančića, dvostrukog pobjednika Ultra Trail Dinarida koji je među top tri ultra trail trkača, Marina Mandekića, višestrukog reprezentativca u trailu, pobjednika Velebit ultra traila, te Benjamina Vuka, hrvatskog reprezentativca u trailu. Na utrku su došla sve redom jaka imena skyrunning scene te devet trkačica među kojima Maja Urban, Zrinka Deur i “živa legenda” Darija Bostjančić osvajačic Mont Everesta, Cho Oyu i Aconqague. Treba napomenuti da se inače na sličnim utrkama broj natjecatelja može nabrojati na prste jedne ruke a na BOŠT ih je došlo 47!
Oni koji ga bolje poznaju kažu da je to zato što uživa ugled među trkačkom populacijom, a on sam, skroman kakav je, napominje da je u cijeloj priči o ponovnom pokretanju AK Velebit i uspjehu SKy Bošt utrke značajnu ulogu imao i predsjednik kluba Marko Pražić ali i da se trčanjem počeo baviti slučajno na nagovor supruge Dijane koja također postiže zapažene uspjehe u ovom sportu.

Budući da je utrka osim sportskih uspjeha rezultirala i odličnim turističkim rezultatima, posebno u Karlobagu te pripadajućom promocijom Baških Oštarija i Velebita ali i ljudi koji su organizirali utrku, obavili smo kratki razgovor sa Marijanom.
Prvi ste lički skyrunner, kako je došlo do toga da ste se počeli baviti ovim izuzetno teškim sportom?
Cijeli život sam u različitim sportovima, osnovao sam i MNG klub Šumar 1996 godine koji više nije aktivan a zajedno s Markom Pražićem sam ponovno pokrenuo i AK Velebit i BOŠT utrku kojoj smo ove godine odlučili dodati prefiks Sky i proširiti ju atraktivnom utrkom od Karlobaga do Baških Oštarija.
Što je sky running ( trčanje po nebu)?
Skyrunning bih najbolje opisao kao trčanje na visinama iznad 2.000 metara, u Hrvatskoj takvih visina nema pa su te utrke uglavnom vezane uz Biokovo i Velebit. Ideja sky BOŠT-a mi je došla kad sam prije četiri godine odlučio da treba organizirati utrku na našem području, Baške Oštarije su se činile odlične zbog infrastrukture i povezanosti. Skyrunning je relativno nov u Hrvatskoj, trči se na lokacijama iznad 2000 metara gdje je minimalni prosječni nagib 6% na ukupnoj udaljenosti a najmanje 5% ima nagib od 30% ili više dok se za lakše napredovanje mogu koristiti motke, dereze i ruke te kao takav zahtjeva izuzetnu spretnost i izdržljivost trkača.

Prvi ste Ličanin skyrunner ali i vođa hrvatskog tima na Europskom skyrunning prvenstvu te dopredsjednik Skyrunning Croatia?
Tako je, prvi put kada je Hrvatska imala mogućnost da ima svoje predstavnike u skyrunnungu, uspio sam se zajedno sa još osam drugih Hrvata plasirati na Europsko prvenstvo na kojem sam bio i team leader i izravna veza sa Svjetskom skyrunning federacijom. Nakon tog natjecanja u Prokletijama u Crnoj Gori, odlučili smo se organizirati i sada radimo na osnivanju klubova u cijeloj Hrvatskoj. Krajem 2023. godine odradili smo inicijativne sastanke i osnovali Skyrunning Croatia te predali zahtjev da se upišemo u svjetsku Skyrunning Federaciju. Očekujemo da ćemo uskoro i službeno postati članica Federacije.
Registrirani smo u Splitu predsjednik je Marko Herman, ja sam dopredsjednik i treća članica uprave je zagrepčanka Ivana Širić, prvakinja Hrvatske u trailu koja trči za AK Plitvice. Trudimo se proširiti priču o skyrunningu na cijelu državu kako bismo mogli osnovati savez.

BOŠT je ove godine kao kvalifikacijska utrka za svjetsko skyrunning prvenstvo dobio puno veću vidljivost?
Da, odlučili smo da i Baške Oštarije budu jedna od kvalifikacijskih utrka za svjetsko prvenstvo. Inače, ovo nije prva skyrunning utrka u Lici, ove godine smo pokrenuli i utrku Sky Snow Visočica koja se trči po snijegu. Snijega nažalost ove godine nije bilo ali svakako utrku planiramo i slijedeće godine. Stalo nam je da lički dio Velebita bude prepoznatljiv kao skyrunnig destinacija jer to uz onu sportsku značajno potiče i turističku aktivnost.
Koje nacije su najbolje u skyrunningu?
Najbolji u skyrunningu su Španjolci, Talijani i Francuzi te naravno alpske zemlje, odlični su i Britanci, Nijemci Japanci….svi oni imaju svoje lige i odlični su. Kod nas nedostaje klubova, nedostaje i Savez koji bi išao pod krov odgovarajuće institucije koja bi kvalitetno i organizacijski i financijski popratio. Mi se sami financiramo što je poražavajuće jer predstavljamo državu a sami si na primjer moramo kupiti dresove.
Na ovogodišnjem Sky Boštu vidjeli smo da ovaj sport zbog svoje atraktivnosti ima velik turistički potencijal, može li i Lika od tog sporta u budućnosti imati koristi?
Na ovogodišnjoj utrci zbog starta u Karlobagu mogli smo vidjeti izravnu turističku korist po povećanom broju noćenja ali i promociji koju su i utrci i lokacijama dali vrhunski trkači – na primjer Darija Bostjančić koja je osvojila Mount Everest očarana je Velebitom i uvijek mu se vraća te preporučuje posjete prijateljima a ovogodišnji pobjednik Sky BOŠT-a Josip Meštrić je nakon utrke otišao posjetiti i Zavratnicu te je boravio u Karlobagu.
Kada smo projektirali SKY BOŠT staze vodili smo računa i o promociji same Like i Velebitskog kanala, ideja je bila da se starta na moru te da se kroz uspon posjete sve vizualno i turistički atraktivne lokacije na tom dijelu Velebita i mislim da smo u tome uspjeli. Jedna od naših najboljih trkačica je u jednoj svojoj objavi koju je snimala dok je trčala napisala da se ne može odlučiti da li da nastavi utrku ili da stane i uživa u ljepoti staze i pogleda.
Moram pohvaliti našeg predsjednika Marka koji je odmah nakon utrke napravio anketu koju smo poslali svim sudionicima jer želimo feedback, želimo znati zašto su došli u Gospić i Karlobag, planiraju li sve vratiti i hoće li nekom preporučiti utrku i sam kraj u kojem se utrka održava. Od rasta ove utrke cijeli kraj može imati koristi. Ogromno hvala i svima koji su uključeni u organizaciju jer smo dobivali same pohvale za volontere i članove kluba i na to smo jako ponosni.

Kakvi su planovi za budućnost?
Supruga i ja smo odlučili prijaviti se na zadnju skyrunning kvalifikacijsku utrku za svjetsko prvenstvo i pokušati se plasirati. Osim toga, krajem kolovoza nas dvoje idemo na profesonalnu utrku u Chamonix, gdje se trči krug oko Mount Blanc-a koji privlači jako velik broj ljudi. Dijana će trčati 50 km dok sam se ja prijavio na utrku od 171 km i nadam se da ću ju uspjeti finiširati. Što se tiče BOŠT-a već smo krenuli u pripreme za slijedeću godinu i veselimo se novim izazovima.
(DO/ID)

































