Nema dvojbe da je dio turista koji su možda planirali uživati u Hrvatskoj ove godine odlučio svoje povjerenje pokloniti drugim mediteranskim destinacijama. Ako je suditi po statistikama, ove je godine prilično profitirala Grčka. Samo u prvih šest mjeseci primila je čak 13 i pol milijuna stranih turista, što je 15,4 posto više nego lani. U istom razdoblju turistički prihodi dosegnuli su 8,80 milijardi eura, što je bio plus od 14,8 posto u odnosu na prošlu godinu. Dok je u lipnju Hrvatska imala otprilike sličan broj turista kao lani, Grčku je taj mjesec uoči špice sezone posjetilo čak 4,92 milijuna gostiju. Bio je to brži rast od Španjolske i Italije, koje su rasle nešto manje od pet posto. Doduše, te brojke nije pratila i potrošnja jer su Europljani očito ove godine nešto šparniji pa su trošili oko šest posto manje nego inače. Po potrošnji i ukupnom volumenu ipak caruje Španjolska. No, Grci mogu biti itekako zadovoljni jer su uspjeli promijeniti trendove i osigurati znatan rast na njemačkom tržištu, koje je i Hrvatskoj najvažnije – tamo Španjolska više nije broj jedan, već je to Grčka.
Do 1. srpnja za Grčku se odlučilo čak deset posto Nijemaca više nego prošle godine (otprilike oko dva milijuna). Trendove je još u predsezoni najavio TUI, koji je objavio da je Grčka u ranim rezervacijama za ljeto 2026. pretekla Španjolsku, koja je dugo bila najtraženija europska destinacija među njemačkim turistima. Kreta, Rodos i Kos ušli su u TUI-ovih pet najprodavanijih ljetnih destinacija, odmah iza Antalye i Mallorce. TUI fly ljeti prema grčkim otocima šalje oko 180 letova tjedno, a cijeli koncern godišnje u Grčku doveze oko četiri milijuna gostiju.
Pravo je pitanje – što je Nijemce i Talijane privuklo Grčkoj? Na prvi pogled – sigurnost i predvidivost. Nakon geopolitičkih napetosti na Bliskom istoku početkom godine, europska potražnja preusmjerila se prema bližim, poznatijim i dostupnijim destinacijama. Grčka je u EU, plaća se eurom, nema vize, nema shengenskih kontrola, a zračni koridori nisu ovisili o zaljevskim čvorištima. Turska je zbog toga izgubila dio europske klijentele pa su i njemački paket-turisti koji su lani birali Antalyu ove godine otišli na Kretu ili Rodos. S druge strane, niže cijene nisu više tako moćan turski adut. Inflacija i tečaj suzili su razliku u cijenama all-inclusive aranžmana. Usporedimo li kvalitetu hotela, infrastrukturu, osjećaj sigurnosti i dodatne sadržaje, moramo priznati da je Grčka puno uložila u nove hotele višeg razreda, obiteljske resorte i sadržaje za djecu. Ne treba zanemariti ni izravne letove iz svih dijelova Njemačke. Nijemac ne mora ići preko Münchena da bi došao do svog komadića mora, već leti iz vlastitog susjedstva. To je prednost koju Hrvatska na Jadranu ima cestom, ali ne i prema otocima.
Zašto se gost vraća
“Španjolska nudi masovni turizam i ima lijepe gradove. Turska ima masovne obiteljske resorte i niske cijene. Hrvatska ima prekrasan Jadran i povijesne zidine. Italija je pak kultura i gastronomija. Ali, Grčka to sve prodaje odjednom – ima dvjestotinjak naseljenih otoka, antiku, Atenu kao city-break, Kretu kao obiteljski all-inclusive, Mikonos za noćni život, a manje otoke kao bijeg od gužve. Volim dobro jesti i piti, a Grčka me razmazila… Turist poput mene može u tjedan dana spojiti plažu i Knosos ili trajektom skočiti na Hidru ili Eginu, a pritom neću morati potrošiti onoliko koliko sam lani potrošio u Dalmaciji”, tumači Michele iz Milana, kojeg sam susreo u povijesnom gradu Rethymnu na Kreti. Njega i prijatelje – otvoreno priznaje – privukla je kombinacija koju konkurencija teško kopira: europska sigurnost, gusta mreža letova, otoci s mnoštvom sadržaja, hrana i osoblje zbog kojih se vraćaš, i cijena koja više nije kazna u odnosu na Tursku, a ipak izgleda korektnije od prenapuhanoga hrvatskog Jadrana. Posebno hvali grčko gostoprimstvo. Kaže sa smiješkom – onako kakvo su Hrvati imali prije desetak ili 20-ak godina pa se malo izgubilo u utrci za zaradom.
“Hrvatski je problem što žele u dva mjeseca zaraditi za cijelu godinu i ostatak se odmarati”, kaže mi ugostitelj Nikos, koji je svojedobno pokušavao napraviti posao u Dalmaciji. “Ovdje se radi više, iako Europa misli da smo mi Grci lijenčine te da samo od Bruxellesa čekamo pomoć”, dodaje.
Objašnjava kako imaju znatan broj turista s Balkana, osobito Srba, koji dolaze vlastitim automobilima, ali naglašava kako su oni potpuno drukčiji gosti od Talijana i Nijemaca, koji ipak “nose” sezonu.
( PD/ID)
